Postoje dvije vrste ljudi koji su dobri prema nama: oni koji su uvijek dobri i oni koji su dobri samo onda kada misle da će im se dobrota isplatiti. Ovi drugi, za čudo, znaju biti čak i bolji, barem na trenutke. I to se naravno treba cijeniti na sebi svojstven način, jer oni ulažu veliki trud da budu neko, ko inače nisu. Problem je što se kod njih, kad-tad, desi da trud koji ulažu da stvore masku dobrote, procjene vrijednijim od osobe zbog koje se koriste tom maskom. Oni tad svjesno žrtvuju odnos sa nama. Ne smatraju ga više potrebnim, isplativim. U njihovim očima postajemo svjedoci njihove dvoličnosti. Tada se sva prljavština, koja se skupljala ize one maske, pretvori u prezir. Najneobičnija stvar u svemu tome je ta što mi, da bi zadobili njihovu ljubav i mržnju, ne moramo da uradimo ništa više od toga da postojimo.
                                                        -Lazar Tiky Srdanović-