Sretnem tako nekad nekog osobenjaka... On u pustinji, pustinja u njemu, pa ko duže izdrži. Stoji, ne miče se. Bar kad ta luda glava pod šeširom ne bi bila tako tvrdoglava, otvorio bi srce i natopio dušu, pustio vodu preko dina i tu bi nastao nepregledni okean u kom bi konačno počeo da se odvija život.
-Sandra Ivanović-
Нема коментара:
Постави коментар