U nekom nasumice odabranom trenutku iznenada me zapljusne talas inspiracije i ne mogu da dođem do daha od riječi koje me pritiskaju sa svih strana, ulaze u mene, dolaze do mozga, a onda tako snažno i brzo lete mojim tijelom dok ne nađu izlaz kroz desnu ruku. Zatim dolazi jedan manji talas, pa još jedan, i još jedan... Stiša se bura, povuše se more, a neke riječi sa polomljenim krilima ostanu zarobljene u meni do sledeće plime, dok se pun mjesec ne pojavi ponovo tu, u mojoj glavi.
                                                          -Sandra Ivanović-