Naleti neki neočekivani vjetar i nanese nešto pijeska na moju plažu Misli, pomjeri učmala pješčana zrna, sruši neki pješčani dvorac ili zvijezdu, izbriše jedno "Volim te" urezano u pijesku, podigne prašinu, i Misli preoblikuje pješčana stihija . Bude to jedna nepregledna pustara sve dok se prašina ne slegne, vjetar ne utihne, a onaj novi pijesak zajedno sa starim ne postane jedna izmijenjena, brojnija pješčana skupina. Sagrade se neki ljepši dvorci, ucrta veća zvijezda, upiše neko novo "Volim te", plaža Misli postane mali raj, idealna turistička destinacija za probrane turiste. Tu idilu prekinu vjetroviti periodi; jedni sa sobom donesu, a drugi odnesu pijesak, i sve dok bude tako Misli će živjeti, imaće posjetilaca, biće raj i pustara, a kad vjetrovi utihnu i padnu kiše, plaža će postati blatnjavo smetlište koje prožima miris crkotine, tu, pokriven zemljom, u luksuznom ili sasvim skromnom kovčegu, prebivaće samo ustajalo blato i smrad.
                                                    -Lazar Tiky Srdanović-